DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU

XXVIII. tjedan kroz godinu Nedjelja, 15. 10. 2017.

Iz 25, 6 – 10a

Gospodin će spremiti gozbu svoju i suzu će sa svakog lica otrti.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Gospodin nad vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena. Na ovoj gori on će raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivač koji sva plemena pokrivaše i uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Gospodin Bog otrti – sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Gospodin reče. I reći će se u onaj dan: »Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Gospodin u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu, jer ruka Gospodnja na ovoj gori počiva!«

 

Ps 23, 1 – 6

U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

 

Fil 4, 12 – 14.19 – 20

Sve mogu u Onome koji me jača!

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima

Braćo! Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača! Ipak, lijepo je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju. A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu. Bogu pak, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen.

 

Mt 22, 1-14

Koga god nađete, pozovite na svadbu.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’ Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali. Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.« Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«

 

Koga god nađete, pozovite na svadbu

Kako bismo u potpunosti razumjeli smisao i sadržaj današnje prispodobe, moramo postati svjesni da je u onim vremenima zajednička gozba, osobito za vrijeme svadbenih svečanosti, bila nešto vrlo važno, a odbacivanje kraljevskog poziva na takvu proslavu smatralo se velikom uvredom. Ovi uzvanici kao da su još nanesenu uvredu i potvrdili ubojstvom slugu koje je poslao kralj. Zato možemo razumjeti veliki kraljev gnjev kada je naredio istrijebiti ubojice i spaliti njihov grad.

Ovom prispodobom Isus opisuje stvarnost Kraljevstva nebeskog. Često je i u teologiji stvarnost vječnoga života na Nebu prikazivana kao zajednička gozba izbavljenih, zajedno s Trojedinim Bogom i legijom Božjih anđela. Isus još jednom ukazuje vođama izraelskog naroda da su oni ti koji su pozvani na proslavu, koji su odbacili poziv i uvrijedili najprije proroke, a sada vrijeđaju i uskoro će ubiti Njega, Mesiju, poslanoga od Boga.

Iz ove prispodobe dalje čitamo da se kralj, koji simbolizira Boga Oca, nije razočarao u priređivanju svečanosti sinu i naredio je pozvati sve one koji nisu bili pozvani na početku. Nesumnjivo je to upućivanje na pogane, koji su bili ti stranci u prolazu – kao što piše sveti Pavao – a sada su postali domaćini Bogu.

Često se i mi ponašamo slično. Pozvani smo od Boga na proslavu vječnoga života, ali se nerijetko oglušujemo na to i pokušavamo se opravdavati raznim životnim interesima i obvezama. To bi se očito moglo smatrati dovoljnim i razumljivim, onako kao što su se na prvi pogled činili i izgovori uzvanika. Ipak, pozivatelj je Bog, a Njega se nikada ne odbija.

I premda Boga ne vrijeđa naše odbijanje i Njegov poziv na gozbu je stalan, ne možemo ga u beskonačnost omalovažavati jer nas može zadesiti sudbina nedostojnih uzvanika.

 


Pripremili: redovnici Družbe Misionara Krvi Kristove

5,583 total views, 62 views today

(Visited 32 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*