Dopustimo da nas obasja Njegova svjetlost!

Neka nas pohodi Bog svojim milosrdnim srcem!

24. prosinca
Iz Evanđelja po Luki (Lk 1, 67-79)

U ono vrijeme: Zaharija, otac Ivanov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:
»Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati te mu, izbavljeni iz ruku neprijateljâ, služimo bez straha u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.«

Nakon navještaja Zahariji da će mu žena roditi sina u poodmakloj dobi, te nakon njegove sumnje i nijemosti koja je pratila cijelo razdoblje trudnoće, Zahariji se, nakon očitovanja djetetova imena, otvaraju usta te on blagoslivlja Gospodina na očigled sviju koji su bili okupljeni oko dječaka Ivana.

U ovom hvalospjevu Zaharija svjesno podređuje rođenje vlastitoga djeteta rođenju Mesije koji ima doći i obasjati sve ljude kao ”Mlado sunce s visine”.

Izraz je to koji opisuje Isusovu božanstvo koje ulazi u ovaj ljudski svijet po Djevici Mariji. Stoga je i njegov sin Ivan samo preteča Isusu koji dolazi spasiti čovječanstvo. On će se zvati ”prorok Svevišnjega”. Sada Zaharija ispovijeda svoju vjeru u Božju svemogućnost nakon što je uvidio svu njegovu moć i silu. Nakon vremena provedena u šutnji doma, darom govora prorokuje i blagoslivlja Gospodina.

Zaharija vjeruje da po Isusu u svijet ulazi sami Bog. I po svome proroštvu i po svojoj vjeri poziva i nas danas da svim srcem povjerujemo toj činjenici – da se Bog učinio čovjekom kako bi došao među nas, kako bi postao nama sličan te kako bi nas otkupio svojim spasiteljskim djelom. Crkva nas zato na ovaj dan poziva na takvo vjerovanje. Ona želi učvrstiti našu vjeru u Božje utjelovljenje na zemlji. Zato smo pozvani na današnji dan ispitati svoju vjeru. Provjeriti što zapravo vjerujemo i što slavimo u otajstvu Utjelovljenja.

Događaj je to u kojem nas je stvarno dodirnulo ”premilosrdno srce Boga našega”. Srce koje nije daleko od ljudi, nego je i na ovaj način savršeno pokazalo koliko nam je Bog blizak i koliko želi da se svaki od nas spasi i konačno dođe u njegovo zajedništvo. A tom zajedništvu smjeramo ako dopustimo da nas obasja to ”Mlado sunce”, Krist – Bog naš.

On koji je iščekivan od mnogih i o čijem su dolasku mnogi prorokovali i za čijim su spasenjem čeznuli, u punini vremena darovao se ljudima i tako vjeru svih vjernika nagradio vječnim spasenjem. I mi smo na tom putu spasenja ako dopustimo da nas obasja njegova svjetlost i da on ”upravi noge naše na put mira.”

Mir kao oznaka vječnosti u kojoj Bog prebiva, označava i sve one koji se trude oko toga mira ovdje na zemlji. Taj mir je darovan na zemlji ljudima koji su dobre volje.

Neka nas pohodi Bog svojim milosrdnim srcem kako bismo i mi zavrijedili biti dobri ljudi koji će baštiniti njegov mir. Mir koji nas upravlja prema vječnosti u kojoj Bog kraljuje.

 

Izvor: Laudato.hr / Autor: fra Zvonimir Pavičić

875 total views, 2 views today

(Visited 71 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*