DOGAĐAJI KOJI SU DOVELI DO SLOMA ATEISTIČKOG CARSTVA

Biskup Pavel Hnilica, SJ (1921.-2006. svjedočastvo

Na nagovor Majke Terezije, u središte komunizma sam odnio poznatu čudotvornu medaljicu… „U Moskvi sam se trebao naći 25. ožujka, u trenutku kada je papa Rusiju posvećivao Bezgrešnom Srcu Marijinu. Željela je da se u Kremlju nađem moleći u jedinstvu s papom u Rimu te da ondje ostavim čudotvornu medaljicu…” Ovako svjedoči biskup Pavel Maria Hnilica o nevjerojatnoj pustolovini na koju se uputio na poticaj Majke Terezije!

Ukazavši se 1917. godine u Fatimi, Gospa je predvidjela ateistički komunistički pokret i Drugi svjetski rat. Marija je tada tražila da papa, zajedno sa svim biskupima svijeta, posveti Rusiju njezinu Bezgrešnom Srcu kako bi se na taj način spriječilo širenje pogrešnog nauka iz te zemlje.

Iz različitih razloga nikada nije došlo do tog posvećenja koje je Gospa tražila. Događaji koje je ona predvidjela zbili su se gotovo upravo onako kako je zapisano: dogodio se Drugi svjetski rat, ateizmom nadahnuti komunizam koji se iz Rusije proširio svijetom te je na koncu izvršen pokušaj atentata na Papu, kao što je zapisano u Trećoj tajni.

Papa Ivan Pavao II., žrtva atentata, bio je odlučan u nakani da ispuni Gospinu molbu te je posvetio Rusiju njezinu Bezgrešnom Srcu na blagdan Blagovijesti 25. ožujka 1984. Pripremajući se za taj događaj Papa je svim biskupima svijeta poslao pismo moleći ih da toga dana svi budu duhovno sjedinjeni u molitvi posvećenja.

Odvažan plan Majke Terezije

„Kada je Majka Terezija čula da se planira takav događaj”, ispričao mi je biskup Hnilica, „dobila je nadahnuće – odnosno još jednu u nizu njezinih sjajnih zamisli. Rekla mi je da traži nekoga tko bi u Rusiju, točnije u Kremlj, odnio čudotvornu medaljicu. Tim je činom željela Gospi posvetiti samo središte ateizma pa me zamolila za pomoć u toj njezinoj nakani.

Objasnio sam joj tada da sam ja zapravo najnepodobnija osoba za izvođenje takva zadatka jer sam u istočnoeuropskim zemljama bio smatran komunističkim neprijateljem broj jedan, a u samoj Čehoslovačkoj zbog svog sam antikomunističkog aktivizma bio osuđen na smrt. Moj ulazak na teritorij Sovjetskog Saveza za mene je bio neizvediv, ali bio sam spreman upustiti se u tu pustolovinu ako bi me ona pratila molitvom.

Majka Terezija počela je s organiziranjem tog putovanja. Sve je sama učinila. Ona je bila u dobrim odnosima s ruskim konzulom u Calcutti. Nemam pojma što mu je rekla, ali nekako je ishodila vizu za moj ulazak u Sovjetski Savez.

U Moskvi sam se trebao naći 25. ožujka, na sam blagdan Blagovijesti, u trenutku kada je Papa Rusiju posvećivao Bezgrešnom Srcu Marijinu. Željela je da se u Kremlju nađem moleći u jedinstvu s papom u Rimu te da ondje ostavim čudotvornu medaljicu.

Već sam se vidio negdje u Sibiru, ali imao sam pouzdanje u molitve Majke Terezije

Nije mi poznato je li Majka Terezija svoj plan povjerila papi Ivanu Pavlu II. Među njima je postojalo uzajamno povjerenje, dijelili su iste ciljeve, tako da vjerujem da je Papi njezin plan bio poznat. Uglavnom, kada mi je davala medaljicu koju sam trebao odnijeti u Kremlj, rekla mi je da ju je blagoslovio sam Papa.

Sredinom veljače iz Rima sam krenuo u Calcuttu i sa sobom poveo vjernog subrata. Majka Terezija željela je da se za našu ekspediciju dobro pripremimo moleći. Punih mjesec dana ona i ja molili smo da sve pođe po planu, a od svojih sestara također je tražila molitvu za neimenovanu ‘posebnu nakanu’. Osim nas dvoje nitko nije znao što se sprema. Posredstvom ruskog konzula Majka Terezija ishodila je vize potrebne za ulazak u Sovjetski Savez te nabavila zrakoplovne karte. Prema planu moj subrat i ja trebali smo se pretvarati da smo turisti koji iz Calcutte putuju u Rim preko Moskve, gdje smo se trebali zadržati tri dana razgledavajući muzeje.

Majka Terezija 23. ožujka ispratila nas je u zračnu luku u Calcutti. Kada sam se opraštao od nje, bila je dirnuta. Stisnula mi je ruke s mnogo ljubavi i poklonila mi svoju krunicu.

Putovanje je proteklo mirno. U Moskvu smo stigli u četiri sata ujutro 24. ožujka. Službenik na carini posumnjao je u moj pravi identitet. Kada sam mu dao putovnicu, sasuo je na mene cijeli niz pitanja, a ja sam se pravio da ga ne razumijem. Naravno, imao sam talijansku putovnicu i nikako nisam želio da sazna da govorim ruski. Jedan vojnik nastavio me ispitivati na ruskom, a ja sam uporno na talijanskom odgovarao da ga ne razumijem. Jednostavno sam mu zbog nečega bio sumnjiv. Počeo je okretati neke telefonske brojeve, ali u pet ujutro nitko mu nije odgovarao.

Čekao sam ispred njegova ureda, na temperaturi od petnaest stupnjeva ispod nule. Tada sam se već počeo brinuti pa sam iz džepa izvadio krunicu koju mi je poklonila Majka Terezija i počeo moliti. Već sam se vidio negdje u Sibiru, ali imao sam pouzdanje u molitve Majke Terezije. Stalno sam ponavljao: ‘Gospodine, neka bude volja tvoja.’ Kada se vojnik vratio, rukama me pokušao pitati je li to zaista moja putovnica, a ja sam kimnuo da jest. Naposljetku je udario pečat u putovnicu i pustio me dalje.

Moj subrat i ja smjestili smo se u hotel i svaki je za sebe nenametljivo krenuo u obilazak grada. Raspitivali smo se kako doći do Kremlja. Čudnim spletom okolnosti upravo je tih dana Kremlj bio otvoren za turiste.

Kremlj je tvrđava u središtu Moskve okružena zidinama, a zauzima površinu od 275.000 m². Prije je Kremlj bio svjetovno i vjersko središte grada. Ondje se nalaze carske palače, kao i neke od najpoznatijih moskovskih crkava, poput katedrale Uznesenja. Nakon boljševičke revolucije 1917. ove su crkve zatvorene i pretvorene u muzeje.

Složio sam se s Majkom Terezijom da kao turist posjetim Kremlj i uđem u katedralu u jutro 25. ožujka u trenutku kada Papa počinje u Rimu svečanost posvećenja Rusije. Praveći se da zainteresirano razgledavam dragocjene umjetnine zadržao bi se ondje u molitvi i na neprimjetno mjesto pokušao odložiti čudotvornu medaljicu koju mi je dala Majka Terezija.“

U srcu Kremlja

„Bio sam prilično uplašen toga jutra“, nastavio je. „Srećom, bilo je ondje i drugih turista, tako da sam se, nalazeći se u masi ljudi, osjećao donekle zaštićenim. Posjetio sam neke od palača, zaustavio se u katedrali Arkanđela i potom ušao u katedralu Uznesenja. Ogledao sam se oko sebe ne bih li pronašao mjesto kamo bi mogao odložiti medaljicu.

Iako su je preuredili u muzej, crkva je bila vrlo uščuvana. Prema riječima jednog od vodiča prijestolja ondje izložena, bila su izvorna prijestolja nekadašnjih cara, carice i patrijarha na kojima su oni običavali sjediti tijekom vjerskih svečanosti. Patrijarhova se stolica nalazila u sredini. Odlučio sam medaljicu staviti ispod tog prijestolja moleći se da moskovski patrijarh uskoro ponovno počne s vjerskom službom u tom prostoru.

Iskoristio sam trenutak kada sam ostao sam u tom muzeju, odnosno crkvi, i sabrao se slaveći misu u tajnosti. Posvetio sam komadić kruha i kap vina koje sam ponio sa sobom. Za mene kao vjernika bio je to izrazito emotivan trenutak. Na tom se mjestu euharistija posljednji put slavila prije sedamdeset i šest godina. Tada sam vrlo polako prišao patrijarhovu prijestolju ispod kojeg sam uočio malu pukotinu na drvenom podu u koju sam ispustio čudotvornu medaljicu. Zadržao sam se još koji trenutak u molitvi te se zatim vratio u hotel u kojem me čekao moj subrat. Još istog popodneva toga dana krenuli smo prema Italiji.“

Bila je to nevjerojatna pustolovina, dostojna takvih izvanrednih ljudi kao što su Majka Terezija i biskup Hnilica. Danas u Rusiji vjera više nije zabranjena. Posjeti li tko spomenuto prijestolje u katedrali, još uvijek ondje može pronaći medaljicu koja je štitila katedralu i upravljala događajima koji su doveli do sloma velikoga ateističkog komunističkog carstva.


Autor: Renzo Allegri, Razgovori s Majkom Terezijom – osobni portret Svetice,
njezina misija i velika ljubav prema Bogu
  

 

746 total views, 3 views today

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: