Budite sveti jer sam ja svet

Današnja poruka mira glasi:

Gospodin poziva svakoga na svetost. Nitko nije izuzet. Nije pozvao samo neke. Često mislimo: to je samo za „odabrane“, ja nisam dostojan. Tko sam ja da bi bio svet? Kako da se ja, jadni grešnik posvetim? Pa to je meni nemoguće! To je milost samo za odabrano društvo, kao što su sv. Franjo Asiški, sv. Terezija Kalkutska, sv. Terezija Avilska, sv. Ivan od Križa, sv. padre Pio i mnogi drugi (misleći pri tom na svece koji su kroz mistično iskustvo osjetili poziv na svetost). Mistično iskustvo je dar i to, istina, Bog daje kome On hoće.

Ali pogledajmo i druge svece koji nisu imali mistična iskustva, ali su se odazvali pozivu na svetost. Kao na primjer sv. Vinko Paulski koji je djela milosrđa činio potaknut ljubavlju prema siromasima (životopis sv. Vinka Paulskog koji sam čitao završava „tako je umro svetac koji nije doživio nikakve ekstaze, zanose, ili kakve druga duhovne mistična iskustva“), sveti Antun opat (pustinjak) koji je sve rasprodao i povukao se u pustinju nakon što je čuo riječi Evanđelja: “Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom” (Mt 16,21), i mnogi drugi.

Tu su i hrvatski sveci koji nisu manje sveti jer nisu imali mistična iskustva, dapače, neki su čak mučenički posvjedočili svoju vjeru u Isusa i vjernost katoličkoj Crkvi. Neki se možda boje odazvati na poziv svetosti jer misle da odmah moraju ostaviti sve i povući se u pustinju (kao sv. Antun opat), ili otići u samostan (kao sv. Ivan Kapistran). Jedino što Bog od nas želi jest da se ostavimo grijeha, grešnih navika, i zavodljivosti tijela i svijeta i da se ne stidimo priznati pred svima i životom posvjedočiti da smo Hrvati, Katolici. Ili se bojimo odazvati na svetost jer mislimo da se u mom zvanju, staležu ili narodu ne može posvetiti. Tu će nas odmah razuvjeriti sveti pisac knjige Otkrivenja kada kaže da je otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda (Otk 5,9).

Svatko se posvećuje u svom staležu, svatko u svom narod, svatko u svom znanju. Ne moramo otići u samostane ni u pustinje da bi bili sveci. Nebo ima i mnogo svetaca koji nisu bili ni redovnici, ni svećenici. Sveti Izidor (zemljoradnik, obiteljski čovjek), sv. Ljudevit (kralj, obiteljski čovjek), sv. Stjepan Ugarski kralj, sveta Monika (majka sv. Augustina). Sveti Dominik Savio i sveta Janja su nam primjer kako za svetost nisu bitne ni godine. Oni su vrhunac svetosti dostigli u trinaestoj, odnosno dvanaestoj godini. Sveci su bili obični ljudi koji su slušali Božju Riječ i po njoj živjeli. Toliko sveci su nam pokazali da svaki svetac ima svoju prošlost i svaki grešnik ima budućnost, te da se nitko ne rađa kao svetac, nego se svecem treba postati. Sveci su ljudi koji žive i ljube. Ljube Boga iznad svega i druge poradi Boga. Svetost se čak ne opire niti našim svakidašnjim obavezama. Čak, štoviše, svetost nas tjera da svoje obaveze izvršavamo ne makar kako, nego odgovorno i s ljubavlju. Ali ako slušamo Živu Riječ dok nam govori budite sveti! Čemu izgovori? Što će nam tumačenja? Što će nam mistična iskustva kada nam sam Bog progovara u osobi Isusa Krista koji je utjelovljena Riječ?!

Sam Bog nas poziva na svetost! Kaže budite sveti, ne kaže trudite se pa koliko ide, ide, nego BUDITE. Poziva nas da budemo svijetlo svijeta, i sol zemlje. Ovaj svijet je u tami i Bog poziva mene i tebe. On treba nas ovdje, u ovoj sredini u kojoj živimo, i sada u ovo teško vrijeme u kojem živimo da budemo Njegovi svjedoci. Nemojmo čekati neka druga vremena. Nemojmo čekati misleći da će netko drugi odigrati moju ulogu. Sveti Franjo Asiški je rekao: „posveti sebe i posvetit ćeš društvo“. Bog poziva na svetost mene i tebe, ovdje i sada. Hoćemo li biti sveti, hoćemo li se odazvati tom pozivu to ovisi samo o nama! Ovdje i sada moramo donijeti odluku. Moramo se odlučiti ZA Krista ili protiv. Treće opcije nema. Isus kaže tko nije sa mnom, protiv mene je (Mt 12,30).

Ili ćemo u vječnosti uživati u stanu koji nam je pripravio sam Gospodin ili ćemo zauvijek trpjeti bol, očaj, plač i škrgut zubi (usp. Mt 25,30). Hoćemo li trpjeti pedesetak, stotinjak godina života pa uživati čitavu vječnost ili ćemo „uživati“ pedesetak, stotinjak godina pa vječno patiti. To ovisi samo o nama. Ovdje i sada moramo odgovoriti Isusu koji nas zove da budemo sveti. Ne brinimo kako ćemo to postići. Isus je rekao da tražimo Kraljevstvo Njegovo i sve će nam se nadodati (Lk 12,31). Dakle dovoljno je željeti, Bog će već dati potrebne milosti. Ostavimo se Sotone koji vodi u Smrt i svega „sjaja“ njegova, i prigrlimo Krista, istinsko Svijetlo koji nas vodi u Život. U Život vječni. On je došao na svijet kako bi nam dao do znanja da nam je pripravio mjesto (Iv 14,2) i da život imamo u izobilju (Iv 10,10) samo mu moramo vjerovati. Jer ovo što je na ovom svijetu je samo usputno. „Svijet je tvoj brod, a ne trajno pristanište“ rekao je sveti Augustin. Pa i ponašajmo se kao da smo putnici i pridošlice na ovom svijetu. Ne sijmo u tijelo da ne bi brali raspadljivost, nego sijmo u Duh da uberemo život vječni koji nam je darovan (Gal 6,8).

Stvoren si za Nebo, još od vječnosti.

Ne griješi dušu zbog malo zemnosti.

Već nosiš prvu klicu Uskrsa, u dlanu urezan je Križni put,

u srcu mnogo, mnogo pitanja, al’ Isus je naš Put.

(Stvoreni za nebo, VIS Rafael)

Usudimo se odgovoriti Gospodinu na poziv. Zajedno s Marijom recimo mu svoj neka mi bude po tvojoj riječi (Lk 1,38). Neka nas u životu uvijek prati zagovor Nebeske Majke Marije i svih svetaca. Tako neka bude. Amen.

 

izvor:ofm.hr

1,664 total views, 3 views today

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: