BISKUP KOŠIĆ: ‘Dok zemlju napuštaju mladi, ostaju uhljebi one vlasti koja je prije, u bivšoj državi, razarala Hrvatsku’

U intervjuu za Sisačku biskupiju, monsinjor Vlado Košić dotaknuo se Hrvatske Vlade, kanonizacije Alojzija Stepinca, kao i prijeko potrebne lustracije

 Uoči lokalnih izbora u Sisku, sisački biskup monsinjor Vlado Košić progovorio je o nužnim promjenama u sisačkoj vlasti ali se dotaknuo i općeg političkog stanja u Hrvatskoj. Između ostalog, pozvao je Andreja Plenkovića, hrvatskog premijera da povuče radikalne poteze te provede lustraciju rekavši: ‘ Volio bih da to Premijer bude u stanju preokrenuti, da se toga ne boji. A to bi značilo dirnuti u osinje gnijezdo. No, time bi se ne samo se podiglo gospodarstvo, nego dolaskom iseljenika bi se i demografski spasila Hrvatska. Dok zemlju napuštaju mladi, ostaju uhljebi one vlasti koja je prije, u bivšoj državi, razarala Hrvatsku, i – kako da takvoj zemlji krene na bolje? Premijer se ne bi smio bojati povući radikalne poteze. Prije svega da potpuno otvori vrata povratku hrvatskih iseljenika.’

Neke dijelova intervjua čitajte u nastavku dok cijeli intervju pročitajte OVDJE

Kakvo je vaše mišljenje o našim lokalnim političkim strankama, političarima, praksama? Mnogi koji se bave politikom, zaklinju se u Crkvu i vjeru, a u praksi čine suprotno (jedno misle, drugo govore, treće rade),  primjenjuju makijavelizam, kameleonizam i “sotonizam”? Kako to tumačiti? Shvatiti? Nadvladati?

Biskup Košić:  Rekao bih da te devijantne pojave koje spominjete ne mogu biti izraz vjere nego odsutnosti vjere iz njihova života. To je svakako – u slučaju da se takvi pozivaju na Crkvu i svoju pripadnost njoj – prijetvorno i licemjerno. Općenito govoreći mislim da su se do sada u našem gradu Sisku stvarale, kako se to voli reći, neprincipijelne koalicije jer su se stranke koje su potpuno različitih načela znale ujedinjavati samo zato da bi zajedno „dijeliti vlast“, dakle zbog vlastitih interesa. I tada ne može biti dobro narodu niti lokalnoj sredini jer oni ne razmišljaju što bi mogli učiniti za narod, da ljudima bude bolje, nego samo kako da se oni sami što više namire, kako da dobiju što bolje fotelje, kako da uhljebe svoje pristaše. To je zapravo prividno prijateljstvo, jer takvi savezi ne počivaju na povjerenju nego na ucjeni. A oni koji su spremni ucjenjivati, ali se ponašati po diktatu i ucjenama, nisu hrabri ljudi nego kukavice. To je stajalo kroz povijest, a i danas, naš narod najgorih posljedica.

Što mislite o sadašnjoj državnoj vlasti, o Vladi Andreja Plenkovića, o djelovanju hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović? Imamo li razloga za optimizam, ide li Hrvatska u dobrom smjeru, poduzima li mjere za zaustavljanje iseljavanja mladih iz Hrvatske, za sprečavanje demografske katastrofe, za otvaranje novih radnih mjesta, za suzbijanje korupcije kao rak rane hrvatskog društva, za stvaranje pravednije, socijalno osjetljivije, humanije i bolje Hrvatske?

Biskup Košić: Rekao bih da imamo razloga za blagi optimizam. Naša Predsjednica je svjesna da je naša hrvatska budućnost vezana uz zapadnu Europu i tu traži saveznike. Inicijativa Triju mora je odlična jer Hrvatsku odmiče od Balkana, kamo nas još uvijek mnogi žele vratiti. A mi smo u EU, i to kao srednjoeuropska, mediteranska zemlja. Predsjednik Vlade gosp. Plenković dobro za sad balansira, jer mu stalno ovi agresivni hrvatski izdajice – tzv. antifa – izmišljaju fašizaciju, ustašizaciju, ugrozu manjina, dok te iste skupine nisu nikad imale veća prava u Hrvatskoj. To je naša nenarodna i protunarodna politika koju bi trebalo iskorijeniti. Kažem, premijer to sve uspijeva dobro premostiti prije svega insistiranjem na gospodarskom rastu, na pravima manjina, ali ne na njihovom diktatu, te ovim najnovijim potezima koji su mnoge iznenadili. O tom ćemo poslije. No, još bih rekao da Hrvatskoj nedostaje povezanost domovinske i iseljene Hrvatske. A toga su se sve vlade, poslije smrti prvog predsjednika Tuđmana, bojale. Zašto? Jer je sve više prevladao utjecaj starih komunističkih kadrova koji nisu željeli dolazak niti hrvatskih iseljenika niti njihovog znanja niti kapitala. Radije će iseliti pola Hrvata u inozemstvo negoli što će dopustiti da se iseljenici vrate i svojim znanjem i kapitalom obogate našu domovinu. Stvoreni su takvi zakoni koji to onemogućavaju. Volio bih da to Premijer bude u stanju preokrenuti, da se toga ne boji. A to bi značilo dirnuti u osinje gnijezdo. No, time bi se ne samo se podiglo gospodarstvo, nego dolaskom iseljenika bi se i demografski spasila Hrvatska. Dok zemlju napuštaju mladi, ostaju uhljebi one vlasti koja je prije, u bivšoj državi, razarala Hrvatsku, i – kako da takvoj zemlji krene na bolje? Premijer se ne bi smio bojati povući radikalne poteze. Prije svega da potpuno otvori vrata povratku hrvatskih iseljenika. To bih mu ja savjetovao.

Vlada RH je donijela odluku o formiranju Vladinog povjerenstva za suočavanje s prošlošću. Kakvo je vaše mišljenje o formiranju povjerenstva, s obzirom na kontroverze koje prate osnivanje takvih tijela i očekivanja od njih? Što se može očekivati od Povjerenstva kada se za pozdrav “Za dom spremni” HOS-a iz Domovinskog rata traže zabrane, osude, kada se takav pozdrav proglašava “ustaškim”, “fašističkim”, “neonacističkim”, dok se zvijezda petokraka i poklič “Smrt-fašizmu-sloboda narodu” proglašavaju antifašističkima i poželjnima? Možemo li kao država oko toga postići nacionalni konsenzus?

Biskup Košić: Ustanovljeno je Vijeće za suočavanje s prošlošću, što je svakako veliki pomak na bolje jer je do sada – a osobito u bivšoj komunističkoj vladi – to bilo nemoguće. Ipak tu su izostali predstavnici onih institucija koji su najviše trpjeli od totalitarnih vlasti, kao npr. Udruga bivših političkih zatočenika, Udruga Huda jama, ali i Udruga dragovoljaca i branitelja Domovinskog rata, Udruga zatočenika srpskih koncentracijskih logora i sl. Nema u tom sastavu ni Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta koje je već stručno valoriziralo i osudilo rad pojedinih javnih osoba u Hrvatskoj, a koje su uništavale hrvatske interese. Nema ni Čička koji na čelu HHO u zadnje vrijeme sve bolje radi. Od znanstvenih institucija nedostaje mi Institut Dr. Ivo Pilar. Ne znam po kojem je ključu ušao Ivo Goldstein, a nije Ivo Banac. Ali sve u svemu, držim da je ovim vijećem učinjen velik korak jer je time započeo proces lustracije. Mislim da je to pravo ime za očekivani plod ovog vijeća. Svakako da bi bilo puno lakše kada bi lustracija bila zakonski provedena prije tog vijeća, ali i ono može puno tome pridonijeti. Npr. ako se osude svi pripadnici tajnih jugoslavenskih službi i njihovi suradnici, tada ne bi takvi više mogli naći mjesta u javnim državnim službama, kao npr. u politici, u inozemnim predstavništvima, u znanstvenim i kulturnim ustanovama, itd.

Ustavni sud Republike Hrvatske nakon 26 godina donio je odluku o odbacivanja prijedloga da se pravo na pobačaj proglasi neustavnim, te zatražio od Hrvatskog sabora da u roku od dvije godine donese novi zakon o pitanju abortusa? Poznat je stav Crkve da život počinje začećem, Crkva se zalaže za zaštitu života, nerođenih. Što mislite o odluci Ustavnog suda o abortusu? Hoćete li nastaviti molitvene aktivnosti, te aktivnosti na promociji života, protiv abortusa?

Biskup Košić: Mi ćemo svakako nastaviti s molitvama i svim aktivnostima koje štite život nerođenih. Upravo smo 5. ožujka započeli s prikazivanjem prezentacije o vrijednosti nerođenog života, što organizira udruga U ime obitelji, a to će se provoditi u svim župama naše Biskupije na kraju nedjeljnih misa tijekom ove korizme. U katedrali je osobno bila nazočna gđa Željka Markić koja je i vodila prezentaciju. Također je pred našom bolnicom na Pepelnicu započela molitvena inicijativa „40 dana za život“, koja se već peti puta organizira u 25 gradova Lijepe naše da bi se upozorilo na vrijednost života, a odvratilo od pobačaja. A Ustavni je sud, s velikim zakašnjenjem, dao svoje mišljenje kako zakon iz 1978. nije protiv našeg Ustava, premda u Ustavu u 21. čl. stoji: „svako ljudsko biće ima pravo na život“. Ipak vrijednost izjave Ustavnog suda je u tome što je u obrazloženju naveo i naše uvjerenje da ljudski život počinje začećem. To je stav Crkve oduvijek, a danas to potvrđuje i medicinska znanost, kao i biologija. To nije sporno. Sporno je spada li pravo na abortus u ljudska prava, kako to ističu pripadnici tzv. ženskih pokreta. Međutim abortus nije dio ljudskih prava jer to različito reguliraju pojedine države. Kod nas je to nedefinirano i dobro je da je Ustavni sud dao državi rok od dvije godine da donese novi zakon koji će to pitanje regulirati. Mi smatramo da je to prilika da educiramo naše vjernike o čemu se tu radi i kako nitko nema pravo Božji dar ljudskog života prekinuti, tj. počiniti ubojstvo. Tu se mi žestoko protivimo svakom takvom „pravu“ jer to smatramo nedopustivim. Crkva čak povezuje s grijehom pobačaja i kaznu ekskomunikacije, tj. izopćenja, što se samo s dopuštenjem biskupa ili čak pape, u ispovijedi, kad se taj grijeh ispovijedi, ukida odnosno briše. Bog je milosrdan, ali čovjek se mora odgovorno ponašati.

Kako stoje stvari s kanonizacijom našeg blaženog kardinala Alojzija Stepinca? Mnoge je iznenadila odluka pape Franje o osnivanju povjerenstva Rimokatoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve o Stepincu. Kakvo je vaše mišljenje o tome? Kakva su vaša saznanja? Hoće li nam i kada kardinal Stepinac postati svetac?

Biskup Košić: Iskreno se nadam da će sljedeće tj. 2018. godine Papa proglasiti bl. Alojzija Stepinca svetim. Zapravo ne može taj proces drukčije završiti, premda bi se protivnici Katoličke Crkve i blaženog Alojzija veselili da to ne završi tako. No, oni mogu kritizirati, ali ne mogu utjecati na taj unutarcrkveni postupak Katoličke Crkve. Kad gledamo izvana taj presedan, da se SPC umiješala i osporila naš, čisto katolički postupak proglašenja svetim našeg Blaženika, to izgleda nemoguća misija. Nikad se takvo što nije dogodilo. A papa Franjo želio je dati priliku SPC-u da čuje njihove probleme pa je osnovao mješovito povjerenstvo da o tome raspravi. Važno je da je tom povjerenstvu dano ograničeno vrijeme rada, a to je od srpnja prošle do srpnja ove 2017. godine. Usprkos velikim očekivanjima, čini se da će plodovi rada ovog povjerenstva bili neznatni. Moći će se reći da je Papa imao želio čuti probleme koje s našim svecem ima SPC, ali oni nisu kadri osporiti njegovu svetost jer je ona neupitna. Oni zapravo igraju političku igru, i sve je ovo otišlo na žalost u političko nadmudrivanje. Država Srbija službeno i dalje zastupa velikosrpske stavove prema Hrvatskoj, a na žalost u to se uključila i SPC. Bitna je u stvari zamjerka, zašto je nadbiskup Stepinac podupirao pravo hrvatskog naroda na neovisnu državu. To je veoma neobično, osporavati pravo bilo kojem narodu da želi imati svoju državu. Ali mi Hrvati to možemo razumjeti jer smo od 1918. bili pod srpskom vlašću, koja nas je beskrajno iskorištavala, Hrvati su bili u obje Jugoslavije podjarmljeni i jasno je da milom oni nama nisu željeli dati slobodu, već smo ju krvlju morali izboriti. U okolnostima neprestane borbe za slobodom neobično bi bilo da neki hrvatski domoljub ne želi samostalnost svoje domovine. Kardinal Alojzije Stepinac je simbol ne samo svetosti Crkve, nego i simbol slobodne Hrvatske. I zato ja želim da mu Biskupija podigne spomenik, na Trgu bana Jelačića pred Velikim Kaptolom. Mi se već pripremamo za to. Bit će to veliko slavlje i opet jedna velika katolička i hrvatska pobjeda u hrvatskom narodu i u našem gradu Sisku.

Crkva se zalaže da se zabrani rad nedjeljom, da nedjelja bude sveti dan, za odlazak na misu u crkvu, za obitelji i zajedništvo. Takva zabrana vrijedila je vrlo kratko vrijeme, zakon je ukinut, ponovno trgovački centri  rade nedjeljom, radnice moraju raditi cijelu nedjelju, a najčešće im nije plaćen prekovremeni rad. Zašto se u demokratskoj, pluralnoj, katoličkoj Hrvatskoj ne može zabraniti rad nedjeljom, zašto nedjelja ne može biti slobodna i sveta?

Biskup Košić: To se do sada nije reguliralo jer je, mislim, vladala politička korupcija, političari su bili potkupljeni od velikih trgovačkih lanaca i morali su im se odužiti donoseći zakone koji su išli njima u korist a na štetu radnika i naše katoličke tradicije. Mi u Crkvi, na temelju katoličkog socijalnog nauka, ne tražimo neradnu nedjelju samo zato da naši vjernici mogu doći na misu, nego prvenstveno zato što je to pravo radnika i ljudsko pravo, imati jedan dan odmora u tjednu, a to je tradicionalno kod nas nedjelja, samo ime joj to kaže da se taj dan „ne dela“, ne radi. Otkako je u modernoj hrvatskoj državi to došlo u pitanje, mi smo se borili za prava radnika, u ovom slučaju to su uglavnom radnice, mlade žene koje za neadekvatnu povišicu (koja može biti i samo jednu kunu!) rade prekovremeno, pa ne mogu biti ni sa svojom obitelji, umaraju se i razbolijevaju pa ne mogu biti od koristi ni firmama ni društvu. Daje nam nadu to što je Premijer obećao da će Vlada razmotriti to pitanje u kontekstu demografske obnove jer to jest povezano. Kako će mlada obitelj planirati više djece ako je majka uvijek odsutna, ako se ne može ni u nedjelju posvetiti svojoj obitelji? Možemo se usporediti sa zapadnim zemljama odakle dolaze ti trgovački lanci, a gdje je to pitanje najčešće regulirano tako da su trgovine nedjeljom zatvorene, pa ne strada ni turizam niti su ljudi gladni kruha. Zar se ne bi to sve moglo nabaviti kroz šest radnih dana pa da i trgovci imaju neradni dan i vremena za sebe i svoju obitelj? To se mora promijeniti.

 

Izvor: dnevno.hr/ Intervjuirao: Željko Maljevac

1,705 total views, 2 views today

Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: