Biskup Gorski: Mističnost je nezaobilazni dio vjere

Na svetkovinu Tijelova, u četvrtak 15. lipnja, središnje euharistijsko slavlje u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski u koncelebraciji s kanonicima Prvostolnoga kaptola zagrebačkog.

Na početku homilije biskup Gorski posvijestio je da se na današnji dan katolici okupljaju i u procesijama izlaze na ulice svojih gradova noseći posvećeni kruh Tijelo Kristovo, da bi „osvijestili sebi i navijestili drugima: Isus Krist, naš Bog i Spasitelj, živ je i stvarno otajstveno nazočan. Baš kao što je Bog bio nazočan na putu oslobođenja izraelskoga naroda”.

Ono što se Izraelcima događalo kroz četrdeset godina, slika je onoga što se nama vjernicima događa tijekom našega života. Naime, „mi smo novi narod Božji, koji oslobođen ropstva grijeha u sakramentu krsta putuje kroz svoju pustinju, svoj životni vijek do svoje obećane zemlje, domovine naše na nebesima.”

Biskup je nadalje podsjetio kako nam je na tom putu potrebna hrana koja „hrani naš duh, našu dušu, jača vjeru, iznova budi nadu i učvršćuje ljubav. Potrebna je hrana koja čuva od propadljivosti i smrti, koja je jedina kadra premostiti grob i trajati u vječnosti. Pričest se od prastarih vremena zove popudbina, ‘ono što je potrebno za uspješan prolazak puta’, da čovjek ne posustane”.

U tom je kontekstu posvijestio važnost primiti popudbinu, svetu pričest, prije smrti te potaknuo vjernike da popudbinu preporuče svojim ukućanima i svojim prijateljima u trenucima prijelaza. Naglasio je i kako se pričest u Crkvi od davnine također zove communio – zajedništvo.

„Zajedništvo s Isusom Kristom koga blagujemo i zajedništvo s braćom, s kojima blagujemo”. Ali, nastavio je biskup Gorski „zajedništvo ne znači da smo svi isti. Baš naprotiv, Krist po euharistiji okuplja različite ljude, jezike i narode u jedno tijelo, kako na uči Apostol: jedan kruh-jedno tijelo, jedan Krist-jedna Crkva.”

Nastavljajući promišljati o zajedništvu, propovjednik je podsjetio, da „u vremenu u kojem se svi pozivamo na svoja prava, a zaboravljamo na svoje obveze, osobito je potrebno naglašavati obvezu izgradnje i čuvanja zajedništva, i to zajedništva obitelji, zajedništva naroda, ali napose zajedništva Crkve”.

Upozorio je kako „djela protiv zajedništva nisu samo pitanje vjernosti zemaljskoj zajednici. To je ključno pitanje vjernosti Isusu Kristu, jer je grijeh protiv zajedništva Crkve, grijeh protiv Krista”.

Vjernike je biskup Gorski potaknuo na razmišljanje „kako gradimo zajedništvo prijatelja, obitelji, župe, Crkve, naroda; jesu li moja djela za izgradnju tijela Kristova ili pak izazivaju sukobe i dovode do razaranja jedinstva?”

Vraćajući misao na Isusove riječi o sebi kao kruhu, istaknuo je kako su one uvijek izazivale reakciju. „Od prvih dana kršćanstva do dana današnjega one su ili prihvaćene u vjeri ili osporavane u nevjeri. ‘Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?’ Bez sumnje su te riječi izazvale šok kod slušatelja, ne samo onih koji su bilo daleko, nego i kod samih apostola.

 

Mnogi su odstupili. No, Isus nije povukao svoje riječi. Nije ih ublažio tumačenjima zbog straha da će izgubiti učenike. Bio je spreman da svi odu. Kao učenike, i nas Isus pita: ‘Kanite li i vi otići’? Ali mi ponavljamo zajedno s Petrom: ‘Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga’.

Zbilja, kome da idemo, tko će nas primiti bez prijekora, slušati bez prestanka, ohrabriti na najdubljem dnu; tko će nam vidati rane duše i srca, ojačati našu slabu volju ili iznova probuditi ugaslu nadu? Tko će obrisati suzu, maknuti teret krivnje s naše duše i otvoriti novi put? Nema toga čovjeka, osim čovjeka i Boga Isusa Krista koji to može i hoće”.

Homiliju je biskup Gorski zaključio riječima: „Ne razumijemo to otajstvo, jer ono što vidimo hostiju, kruh, vino ima tjelesni oblik, ali ono što shvaćamo ima duhovni plod, koji nadmašuje sve naše znanje. To i ispovijedamo svaki put nakon pretvorbe. ‘Tajna vjere’. Mističnost je nezaobilazni dio vjere. Bez nje Crkva postaje skup pravila i propisanih normi, baš kao bilo koje drugo društvo. Po toj tajni Isus je postao trajni pratilac svih koji vjeruju u njega. Po rođenju nam je postao brat po tijelu, drug u životu, po euharistiji je naša hrana za stolom žrtvenika, na samrti je cijena opravdanja naših grijeha, a u vječnosti On postaje naša nagrada”.

Stoga je pozvao vjernike da pristupe s poštovanjem, te blaguju čiste savjesti dar ljubavi, Tijelo Kristovo.

Nakon popričesne molitve krenula je procesija s Presvetim od oltara preko glavne lađe, oko katedrale. Vjernici su blagoslov s Presvetim primili kod kipa Blažene Djevice Marije ispred katedrale.

Euharistijsko slavlje i procesiju pjevanjem su uveličali Koralisti zagrebačke katedrale i zbor bogoslova pod ravnanjem mo Miroslava Martinjaka.

 

Autor: (IKA; Foto: Marija Belošević)

204 total views, 2 views today

(Visited 30 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*