Biblijsko proročanstvo proroka Ezekiela se ovih dana ostvaruje pred našim očima

Blagoslov na Izrael koji je Bog obećao u ovom je vremenu vidljiviji no ikada prije.

Johnatan Feldstein ortodoksni je Židov koji se iz Amerike preselio u Izrael te kroz svoj rad svjedoči o svom životu ondje. Biblijsko obećanje koje je navijestio prorok Ezekiel (…zemlja će dati rod svoj. I oni će mirno živjeti u svojoj zemlji.) Johnatan je prepoznao u svom osobnom iskustvu i životu na izraelskoj zemlji. Doista, blagoslov na Izrael koji je Bog obećao u ovom je vremenu vidljiviji no ikada prije. Johnatanovo iskustvo portal Book.hr prenosi u cijelosti.

„Dok se nisam preselio u Izrael, najviše što sam o ratarstvu znao bilo je gdje nabaviti dobre proizvode u farmerskim trgovinama. Otkada živim u Izraelu, vidim kako je i jednostavan čin poput blagovanja i uzgoja proizvoda, ispunjenje Božjeg obećanja i Ezekielova proroštva. To me ganulo i na mene osobno utjecalo.

Njih i sve oko brda svojega učinit ću blagoslovom i dat ću im na vrijeme kišu, i bit će to kiša blagoslova. I drveće će poljsko donositi plodove, a zemlja će dati rod svoj. I oni će mirno živjeti u svojoj zemlji. (Ez 34, 26 – 27)

Posjet proroka Ezekiela

Kada smo kupili svoju kuću u Izraelu, bilo je važno da oblikujemo svoje dvorište, ne samo prekrasnim drvećem nego onim koji prikazuje blagoslove te zemlje. Izrael je jedina zemlja u kojoj je bilo više stabala početkom 21. nego početkom 20. stoljeća. Imamo stabla trešnje, marelice, limuna, limete, jabuke, šljive, te vinovu lozu. U ovo doba godine vidimo ispunjenje obećanja o kojemu je Ezekiel prorokovao. Tek kada smo pobrali i slistili plodove trešnje, došlo je vrijeme za berbu breskvi. Ove godine, naše stablo marelice rodilo je preko tisuću slatkih dragulja. Za dva mjeseca, bit će vrijeme za berbu grožđa i šljiva. No da ne bi propalo ništa od blagoslova, lišće našega grožđa pobrano je i iskorišteno za izradu bliskoistočne poslastice: punjenog lišća grožđa.

Pošto stabla limuna cvjetaju i daju plod dvaput godišnje, rijetko prođe tjedan, a da moja žena ne ubere svježi sočni limun te ga iskoristi u kuhanju ili iscijedi u čaj. Ipak, ništa od ovoga ne događa se zbog toga što sam iznenada postao odličan farmer. Uvijek kada uberem svježi plod s voćki iz svog vrta ili jednostavno prolazim pokraj marelica i grožđa, svjestan sam Onoga od koga dolaze ti blagoslovi.

Često ostajem bez daha jer čudo običnog stabla toliko utjelovljuje Božji blagoslov na svoj narod u našoj zemlji. Gledajući neplodnu zemlju između moje kuće i Betlehema, ponekad zamišljam koliko je ovo čudo živopisno, ne samo zbog samih voćaka, već zbog potpune razlike u tome kako je ovo područje izgledalo prije: neplodno, kameno i lišeno života.

Godine 1867. Izrael je posjetio Mark Twain i svoje je dojmove zabilježio u djelu Nevini u inozemstvu. Opisao je opustošenu zemlju – lišenu kako vegetacije, tako i ljudi. Izrael je nazvao: opustošenom zemljom čije je tlo dovoljno bogato, no potpuno je prepušteno korovu… tih, žalostan prostor… pustoš… na cijeloj ruti nismo susreli ljudskog bića… jedva ponegdje stablo ili grm. Čak i stabla masline i kaktusi, koji su svojstveni ništavnoj zemlji gotovo su opustošeni.

Kada bi Twain barem mogao vidjeti kako sve to izgleda sada: preplavljeno životom, u izobilju, moderno čudo Izraela na dubokoj, duhovnoj razini uobličeno u našoj vegetaciji, u voćnoj salati koja raste u mome vrtu.

Jednom sam ugostio sveučilišnog profesora, stručnjaka za bliskoistočnu povijest i povijest modernog Izraela. Kada je razgledavao naše susjedstvo, pitao me kako sam znao da tu zemlju u stvari nikada nisu posjedovali palestinski Arapi. Odgovorio sam kako sam na sveučilištu imao izvanrednog nastavnika te sam naučio uviđati ono što jest i ono što nije. Da je zemlja bila u posjedu palestinskih Arapa, najvjerojatnije bi bila obrađena i iskorištena za kultivaciju grožđa i maslina, što je vidljivo na većini proplanaka Judeje gdje živim. Pod Ottomanovim zakonom, prije više od stoljeća, onaj tko je kultivirao zemlju, tu zemlju je i posjedovao. Na mnogim mjestima još se i danas na stvari gleda tako. Prije samo 50 godina, ovi su proplanci bili netaknuti, nerazvijeni i nikada kultivirani.

Čudo razvoja modernog Izraela potvrđuje ne samo Božji blagoslov nego također utjelovljuje retoričko pitanje Roberta F. Kennedya: Neki ljudi vide stvari onakvima kakve jesu i pitaju se zašto. Sanjam stvari koje nikada nisu bile i pitam se zašto nisu. Izrael je primio dar zemlje no također je vidio i obećanje na zemlji samoj. Jalove planine i močvare pune malarije postale su plodne. Imamo privilegij ne samo biti primatelji Božjeg obećanja već i Njegovi partneri u omogućavanju svega toga.

No ne prestaje sve s Izraelcima i Židovima. Utvrđujemo biblijski nalog poznat kao odvajanje terumaha i maasera od plodova zemlje (Knjiga Brojeva 18). Ovo je utemeljeno u vremenima kada je Hram stajao čvrst, a žrtve su na specifičan način podijeljene svećenicima, levitima i siromašnima. Hrama sada nema i ne donosimo u njega žrtve tako da terumah i maaser više nisu raspoređivani niti blagovani u Jeruzalemu. Ipak, zahtjev da se oni odvajaju i dalje vrijedi. U tom smislu svjedočimo da čak branje i blagovanje marelica ili kupovina krumpira u dućanu ima izvor u Bogu Izraela.

Također, svaku sedmu godinu slavimo Shmita godinu – biblijski određenu subotnju godinu tijekom koje je zemlja ostavljena da odleži neobrađena i sve poljoprivredne aktivnosti, uključujući oranje, sadnju, obrezivanje i žetvu, zabranjene su. Biblijski nalog spomenut je i ponovljen više puta: Šest godina zasijavaj svoju zemlju i njezine plodove pobiri, a sedme je godine pusti da počiva neobrađena. Neka se s nje hrani sirotinja tvoga naroda, a što na njoj ostane, neka pojede poljska živina. (Knjiga Izlaska 23,10 – 11). Shmita je također spomenuta u Levitskom zakoniku 25,20 – 22 i Ponovljenom Zakonu 15,1 – 6, isto tako u Jeremiji, Nehemiji, Knjigama o Kraljevima i Ljetopisima.

Jednostavna izrada ili objedovanje nečega tako svakodnevnoga kao što je salata spajaju nas svaki dan sa zemljom, s Biblijom i s Bogom. Kada vidim izobilje na zemlji u svojemu vrtu, ne mogu odoljeti, a da ne pomislim na uhode koje je Mojsije poslao te na obilje plodova koje su sa sobom nosili uz izvještaj: Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo, izvanredno je dobra. (Knjiga Brojeva 14,7)

Kroz čin toliko jednostavan kao što je ubiranje jedne – ili jedne tisuće marelica, ne samo da doslovno uživamo plodove zemlje koje je Bog obećao već i napredujemo te primamo mnoge druge blagoslove zbog toga što smo ovdje. Uistinu, osjećaj je kao da nas je posjetio prorok Ezekiel i osobno nad nama proglasio ovaj blagoslov.”


Autor: Book.hr

 

736 total views, 0 views today

(Visited 154 times, 1 visits today)
Admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*